the end...

"HEJ TI? Kaj hodaš sva ko neka tamo? Sva si samo oko sebe, koji ti je ku..c?"- točno ove iječi su me prije par dana "pljusnule" dok sam nenametljivo (kao i ineče) prolazila po kvartu. I onak, okrenem se očekujući neku nepoznatu seljačinu, koja nema pametnijeg posla nego dovikivat gluposti svakoj curi koja prođe, misleći.... kaj ja znam šta ti misle? Uglavnom i vidim to kaj sam očekivala, ali s jednom iznimkom. Ta glupa seljačina, koja nema pametnijeg posla nego dovikivat gluposti svakoj curi koja prođe, bio je lik iz razreda, koji je, naravno kao i svi ostali, ove godine stao na onu stranu koja je suprotna od moje. I zamislim se ja tako malo, pa čekaj Sara, zašto sad nakon ljeta svi tebe odjednom ne vole, mora da si ti u nečem pogriješila? I motam ja tako polako film,tj. događaje od ovog lijeta, i mislim se, prvo me prevario dečko, pa sam se družila s "bivšim" narkomanom, pa sam prohodala s tipom za kojim pati pola ženskog dijela razreda, pa mi je već navedeni frend zbog predoziranja završio u bolnici, pa mi se sad i roditelji rastaju (da, to je novo!)... "Zanimljivo, jako zanimljivo!", mislim si ja. Tolko sam toga skrivila,uf, da baš! Aj ljudi pogledajte malo bolje sve gore navedeno, pa mi odgovorite tko je ovdje sad negativac? JA koja sam usprkos svemu imala snage i ljubavi da prebolim prekid duuuge veze, da oživim staro prijeteljstvo, da otvorim svoje srce nekom novom, da i dalje ostanem uz frenda koji me toliko mputa razočarao, da prešutim što ja zapravo mislim o tatinoj novoj curi...! Ili VI, koji samo čekate da se nekom nešto dogodi, i upirete prstom i osuđujete na temelju čistih tračeva, koji vam predstavljaju glavnu zanimaciju u vašim monotonim i jadnim životima. E pa znate kaj? Uzmite si te svoje noseve, koje inače tako volite gurat svugdje gdje im nije mijesto, zabijte si ih u dupe pa ćete vidjet tko ovdje smrdi! Maknite se iz mog života, meni ne trebaju drugi sve dok imam svoje frendice i dečka. Pozabavite se svojim problemima, jer sumnjam da baš vi koji se toliko volite baviti drugima, nemate svog "prljavog rublja". Zbogom!

Inače sad jedan lijepi dio posta, za nekog posebnog, komu bi se htjela zahvalit kaj me čuva i pazi i mazi i sve ljigi, ljigi stvari. Zaista mi je potrebno da me sad razumiješ i puuuuno ti hvala kaj si tu :***********. (za mog Hrvojića) pusa, laku noć svima!

Za početak isprika kaj me nije bilo ovako dugo (objašnjenje slijedi u daljnem tekstu) i jedno veliko HVALA svima koji su mi ostavljali komentare, i onima koji su se brinuli .

Evo sad gledam, zanji post objavljen 31.08.2006 u 14:29. Od tad ja nisam bila na svom blogu, jer sam sutradan navečer, točnije u 20:47(imam sačuvano na mobitelu) dobila poruku od Mihaele da je Petar u bolnici. "Kaj je je?", pitam ja, iako sam se bojala da već i sam znam odgovor. "Predozirao se!", veli ona. I iako sam odpučetka sumnjala i znala o čem se radi, ostala sam šokirana. Nisam znala kako uopće reagirati na takvo što, u meni su se miješali osjećaji tuge, straha, neizvijesnosti a najviše od svega- ljutnje i razočaranja! Kad sam došla do bolnice, tamo su svi plakali. No ja nisam, nisam imala snage, samo sam sijela, zagledala se u automat za kavu i čekala. Sljedeće čega se siječam je sebe u bolničkom krevetu, i onih istih ljudi iz čekaone kako stoje oko mene i još uvijek plaču. Rekli su mi da sam u čekaoni pala u nesvijest. "Zašto još plačete?",pitala sam,"Kaj je s Petrom? Gdje je on?". "Doktor nam još ništa nije javio", rekla je njegova mama. Od tih riječi mi je ipak nekako bilo lakše.
Nervoza u čekaoni je rasla svake minute, Petrov otac pio je svoju 4 kavu, njegova majka nije prestala plakati i jecati ni jednog trenutka, a onda je napokon kroz vrata došetao gospodin doktor. Lice mu nije pokazivalo ni kakve osjećaje, tako da nas je držao u neizvijesnosti do posljednjeg trenutka. Šokiralo me kako netko može ostati tako hladan, unatoč ovakvom događaju. Rekao je da su uspjeli pasiti Petra. Nabrojao je sve kaj su pravili ovo vrijeme dok smo mi čekali kako bi ga spasili, ali ja sam se isključila, i čula samo one riječi da će sve biti u redu. Od tad više nisam ista, Petar je u komuni, neće ga bit još. Sve je nekoko čudno, ne znam kaj bih osjećala prema njemu. Razočarao me, napravio je ono u šta se kunio da neće više... Ali kad se neko sranje dogodi i po drugi put, onda više ne možeš biti siguran dase neće ponovit i treći, i peti i deseti. Samo se pitam koliko će on šansi dobiti ako se ovo bude ponavljalo?
Ne mogo više pisat, nastavit ću neki drugi put. Pozdrav

Kao vjerojatno najveći fan lijeta i svega što je povezano uz lijeto, nikako se ne mogu suočit s činjeniom da mu je došao kraj. Zato ovaj post posvećujem samo tom godišnjem dobu, tj. ovo je kao neki osvrt na sve događaje ovog lijeta. Sjetimo se samog početka,ustvari otprilike vremna kad je nastao ovaj blog. Počelo je loše, stvarno loše. Prekinula sam dugogodišnju vezu, ostala slomljenog srce, tužna, pomalo depresivna, sve mi se tad činilo nekako sivo i bezlično. Još uvijek osjećam bol u prsima kad se sjetim da sam tim izgubila i, dotad, jednog od najboljih frendova.
A poslije toga, kolko se god meni činilo sve izgubljeno, stvari su se ipak polako počele lagat na svoje mijesto. Oživjelo je jedno prijateljstvo, izgubljeno davno u prošlosti. Da, Petar se vratio, moj najbolji frend, bez ikakve sumnje (iako je bilo nekih sumnji, sa strane drugih, da smo nešto više). To prijateljstvo izvuklo me baš na vrijeme, iz tog nekog bezbojnog svijeta kojeg sam počela stvarati oko sebe. Petre, hvala ti na tome. Hvala što si mi dopustio da čujem tvoju stranu svega, što si mi vjerovao i nakon ovoliko vremena razdvojenosti, hvala ti što si bio uz mene baš onda kad mi je to stvarno bilo potrebno,... Puno je toga za što samti zhvalna, a vremena i mijesta je malo, tako da je najjednostavnije reći hvala ti za sve!
Pošto smo počeli nekako kronološki, onda je sljedeća stvar važna spomena bilo ljetovanje u Makarskoj. Ljetovanje kojeg ću pamtiti... Pamtiti zbog prekrasnog mora, fantastičnog provoda, neprospavanih noći, dobre muzike i naravno po jednoj od najvažnijih stvari u mom svemiru....ljubavi! Tih nekoliko dana bilo je dovoljno da osobu koju znam od početka svog školovanja, počnem gledat drugim očima. Provodeći doslovno cijele dane s njim, uspjela sam mu zaviriti u dušu, upoznat sve njegove vrline i mane, njegova razmišljanja, njegov pogled na svijet... i sve to me natjeralo da se zaljubim u njega, a na svu sreću i on u mene! Hrvoje je endem, prototip, unikat, i savršeno se uklapa u moj svijet i nadopunjuje sve moje nedotatke. Sad kad se sjetim početka, tešk je bilo i pomisliti da ću do kraja lijeta biti opet sretna, zaljubljena, a još je i teže bilo zmisliti da će to biti s Hrvojem, frndom iz razreda.
Sve u svemu, može se zakljućiti da sam ovo lijeto imla i uspona i padova, ali uglavnom je ljubav predvladavala svim tim događajima. Tako da neću pogriješiti ako samo kažem da je ovo bilo summer of love :D

A sad, ovalo malo tužna jer je ferju došao kraj, spremna sam na nove školske pobjede (čitaj:poraze), i ponosno krećem u 3. razred srednje škole. Pozdrav svima i sretno u novoj školskoj godini!

myspace layout

myspace layout

Myspace

MySpace Layouts

MySpace Layouts

MySpace Layouts

I tako lutam ja jutros po internetu i pronađem da je danas HUG DAY iliti ga dan zagrljaja! I pitam se kako da ja to nisam nigdje čula ili bar načula, nego sam saznala ovako slučajno na internetu? Sigurno ni vi niste znali za to, a isto tako sigurno niste ni znali da je 03.08. bio DAN PRIAJTELJSTAVA, 09.08. DAN SLANJA MEJLOVA, 13.08. DAN LJEVAKA (za što btw. nisam nija znala, a lijevak sam), 15.08. DAN SJEDENJA I ODMARANJA, te 22.08. DAN ANĐELA. Zašto bi dani poput ovih bili nespominjani i jednako važni kao i neki obični dan? Zašto ljudi ne bi mogli uživati, osjećajući se posebno jer je danas baš dan nečeg što ih čini različitim od drugih, ili dan neke stvari ili osjećaja u kojem svakodnevno uživaju? Za da se ubuduće ovakve stvari ne bi događale ja vam dajem popis svih vžnih, jako važnih dana do kraja kolovoza, a sljedeći mijesec ćete u boxevima na mom blogu moći naći za popis za rujan.

25.08. Dan zdravlja
26.08. Dan toaletnog papira
27.08. Dan suosjećanja
30.08. Nacionalni praznik štrebera

Eto to bi bilo sve od men za danas. Za kraj vam svima od srca želim SRETAN DAN GRLJENJA! Ne zaboravite zagrliti osobu koju volite, jer makar to radili svaki dan, danas će osjećaj biti poseban.

Za one koji nisu sigurni da znaju kako, evo slikovne upute:

Ipak mi nije bilo potrebno tolko dugo vremna da razmislim. Možda zbog udaljenosti koju sam morala trpjeti ovih 5 dana, misleći na tebe svaku sekundu.... Sad kad si tu, shvatila sam da se čekanje više ne isplati,jer je sve jasno, sviđaš mi se i to je to. Zašto bezveze okolišati oko nečeg tako očitog.
I ne mogu se požaliti, jer sam te u posljednja 2 dana upoznala bolje nego u posljednjih 10-ak godina,kolko se znamo. Da ti nisi bio onako iskren prema meni,kad smo bili na moru, možda ja uopće ne bih shvatila da imam ovakve osjećaje prema tebi. Hvala ti za tu tvoju osobinu :)
Već je kasno, morala sam napisat ovaj post samo da ti se zahvalim na 2 predobra dana. Sad opet gledam na svijet kroz "ružičaste naučale", sve zahvaljujući nježnosti i ljubavi koju dobivam od tebe.
Dajem ti svoje srce, čuvaj ga pod staklenim zvonom, jer je s vremenom postalo jako osjetljivo, pa bi ga i najmanja povreda mogla slomiti.
Laku noć sada,vidimo se....
Pozdrav svima

"I wonna kiss you
every minute,
every hour,
every day....!"

Samo sam to htjela reći.... znat će on.....

myspace layout

Ne da mi se pisat ovih dana, stvarno mi se neda. Pustila sam mozak na pašu i uživam u posljednjim danima lijeta. Zato ću vam, tek tako da nešto ima, stavit jednu lijepu pjesmicu koju često vrtim ovih dana.


Vještice
Totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam stvarno tvoj
Polako palimo svjetla
Ovo su prve dobre vijesti
Pocinju plesati svi brodski kompasi
Jer smo totalno drukciji od drugih

Sad kad sam stvarno tvoj
Predgrada postaju plaze
Hodamo bosi cijele noci
Do prve stanice
Zvijezde repatice
Jer smo totalno drukciji od drugih

Sad kad sam samo tvoj
Za nama smiju se djeca
Pomorci pjevaju o nama
Dok traze puteve
Do nove Indije
Jer smo totalno drukciji od drugih

Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Od smijeha
Totalno drukciji od drugih

Eto vam pa uživajte čitajući, a ako možete i slušajući. Ako ne možete, odite na www.nostalgia.com i snimite si ju na kompjutor. Pozdrav

Dragi moj, najdraži grade, moja betonska oazo, moj sivi prijatlju, pun smoga i prašine, I AM BACK! Znam, znam, trebala sam doć već jučer, al produžili smo još jedan dan. Ne zbog vremena, to ne sigurno, nego zbog nekih drugih stvari o kojima mi se ne da pisat jer su nezanimljive! Ma kolko god da mi je bilo lijepo na ljetovanju, kod kuće je ipak najlijepše! Makarsku ću pamtit, jer mi je pružila vrhunsku zabavu, bar što se koncerata tiće i da ne zaboravim Rockatanski, a i zbog nekih drugih stvari koje nemaju veze s njom, nego s nekim drugim.... al to isto sad nije važno. Ovo je turbo, ultra, EXTRA kratak post jer sad se idem nać s frendovima na kavi. Hrvoje, uživaj na moru.čula sam da je sad lijpo vrijme,peh! Pozdrav svima iz Zagreba!

MySpace Layouts

Polako si mi se počeo uvlačiti pod kožu. Možda zato što me tako dobro razumiješ, možda zato što si toliko poseban a opet u neku ruku normalan... Još uvijek ne mogu zaključiti jer već neko vrijeme nisam osijećala ovakvo... osviježenje! Da, osvijženje, to je prava rijeć. Rekla sam ti "ne sad", ti si to sigurno krivo shvatio. Htjela sam zapravo reći "ne još",jer mi je potrebno malo vremena da složim sve filmove u svojoj glavi. Još uvijek sam slaba, još uvijek nisam na čisto sa svojim srcem, da mogu razaznati kaj hoće. Dakle moj odgovor je "ne JOŠ". Shvati me, molim te . Vrijeme, to je sve što mi treba. I ako ti stvarno značim tolko kolko kažeš čekat ćeš.... a čkanje se skoro uvijek isplati. Samo me molim te nemoj ubijat onakvim riječima od sinoć, da sam ti srušila cijeli svijet, i da ti je žao što si uopće išta govorio. To me izbacilo iz takta, pa zato nisam uspijela ništa reći... Sad kad sam prevrtila sve u svojoj glavi, shvatila sam da si to rekao iz povrijeđenog ponosa. No pripazi malo s riječima, jer sad sam još u periodu kad mislim da me svi žele samo iskoristiti i povrijediti. Ali znam da je s tobom ipak drukčije. Osjećam da smo na neki način povezani. Slično razmišljamo i imamo gotovo jednake pogled na svijet, na ljubav.... I znam da ću biti spremna upustiti se u tu avanturu s tobom, samo me čekaj... I molim te nemoj se zbog ovog počet ponašat drukčije prema meni, bilo to izbjegavanje ili pak neki pokušaji impresionirnja. Jar baš su tvoj smisao za humor, tvoj vrline ali i mane, razlozi zbog kojih sam na tebe počela gledat drugim očima. Svijesna sam da mi polako ali sigurno postaješ nešto više od frenda, ali molim te imaj strpljenja sa mnom....

Sinoć smo opet bili na nekom koncertu, nastupale su Makarske rock/metal grupe. Bilo je super, svirali su stvari od Misfitsa, Iced Eartha, Black Sabbatha, Motorheada, pa čak i od Azre i Vuce. Prostor u kojem su svirali nije bio bagzna kolko velik, al fora je. Reko mi je neki lokalni metalac da je tu lani bio odličan kafić al je sad zatvoren. Uglavnom Hrvoje i ja smo se dobro proveli, a kad je završio koncert, pravo u Rockatanski na cugu. Ja obukla sinoć svoju majcu na Che Guevaru koju inače često nosim i do sad to nije nikom smetalo... Rekoh do sad, točnije do sinoć! Neki cajkaš me zaustavio nasred trga i počeo mi srat nešto tipa "komunjaro", "skini majcu, ubit ću te", i sl. Ja se pravila da ga ne čujem, al me onda on povuko za rukav, i nastavio me vrijeđat i derat mi se u facu. Onda je Hrvoje preuzeo inicijativu, otrgnuo mu ruku s mene, odgurno ga sa strane (ne baš niježno), i mi lijepo odšetali :).... a cajkaš ostao ležat dolje, i viakt za njim "dovest ću ekipu pa ćmo te ubit!..." ili nešto sl. Šokiralo me kako nekon što mi u Zagrebu, gradu koji ima stanovnika ko jedno 15 Makarski, dosad nitko nije upao s nekim političkim preseravanjima, a dođem tu i prvi put ovdje obućem tu majcu i evo što se dogodi... Poslije je sve bilo u redu, u rockatanskom smo si popili pokoje pivce, i zaboravili na sve loše te večeri....
Moram spomenut da je Hrvoje sinoć bio najpožljniji dečko na Makarsko rivijeri. Neke curke su ga za vrijeme koncerta cijelo vrijeme mjerkale, a jedna mu je kasnije upala s nekom spikom tipa "ajme al´ ti slušaš Ramonese (zbog majce), meni su oni super, bla, bla, bla,...". Hrvoju dopiz... ovaj, dosadilo pa joj reko da ga ostavi na miru jer je tu s curom, i zagrlio mene. Cura ostala osramoćena, i pognute glave odjurila natrag svojoj ekipi :(. A onda opet poslije kad smo išli kupit pizzete, neka polu gola "metalka", koja je usput bila malo i pijana, objesila se na njega i rekla mu da je on najsavršeniji dečko kojeg je vidjela,bla,bla,bla...počela ga ljubit po vratu, a on ju jadan, samo odgurnuo od sebe i pobjegao. Uvijek je tako s njim, sve ga žle, a on nijednu. Otkako smo tu na moru, izlazimo svaku većer zajedno, i uvijek mu se nabacuje stotine cura, a on ništa. Pa jebote Hrvoje, drugi dečki bi to znali iskorititi? Pa kaj je s tobom?
Negdje oko pola pet uputili smo se "doma". sve u svemu, znimljiva večer sa sitnim incidentima, koji su završili s happy endom zahvaljujući mom Supermanu :)

Tko još provodi svoje slobodno vrijeme gledajući tv? To je možda bilo zabavno prije, kad je bilo stvarno dobrih serija i filmova, ali danas, pa kaj da danas gledam? Imamo izbor od 476 jeftinih meksičkih/talijanskih/hrvatskih sapunica, od kojih sve imaju istu temu, pa nikad nisi ni siguran koju gledaš. Humoristične serije tipa "Alo,alo", "Mućke", "Monty payton"... zamijenile su neke nove, s američkih "humorom", od kojih stvarno nijedna nije smiješna, čast iznimkama("South park" i "Simpsons"). Al svejedno, kolko god bio dobar program, uvijek je bilo lijepše sjest negdje u hlad na klupu ili na plažu, i uživat u doživljajima TNT grupe, ili u novim pustolovinama Zagora i Don Chica, ili pak zavirit u misteriozni svijet zločina sa Dylanom Dogom..... Stripovi su, meni osobno uvijek bili najdraži način ubijanja dosade, neke sam mogla čitati i po nekoliko puta, i uvijek sam bila spremna izdvojit lovu za novi broj, al sam se i često mijenjala s frendovima, da uštedimo :)
Zato je današnji post baš o njima, jer kao bitan dio mog života, to su i zaslužili. Navest ću neke koji su po mom skromnom mišljenu najbolji:

1.
Number one je uvijek bio, i ostat će, najbolji strip svih vremena ALAN FORD! Zanimljiv i nadasve šaljiv strip o mladiću koji igrom slućaja postaje agent grupe TNT, uglavnom skupine odrpanaca s prevarabtom na čelu (Broj Jedan). Najbolji priajtelj postaje mu Bob Rock, patuljak iskompleksiran zbog svog rasta i velikog nosa. U stripu se pojavljuje još hrpa likova, svaki zanimljiv na svoji način. U ovom stripu ćete zaista uživat, obavezno ga pročitajte.

Strip info
Žanr : crni humor
Mjesto radnje : New York
Vrijeme radnje : sadašnjost

Alan Ford info
Omiljeno oružje : Kažiprst/metla uperena u leđa
Omiljeni uzvik : Jao!
Vjerni pratitelj : Bob Rock
Najveći neprijatelj : Superhik

2.
Drugi, ali ne manje važan (dobro možda malo manje) na mojoj ljestvici je strip COLTO MALTESE. Priča o melankoličnom, ciničnom mornaru koji je u potrazi za nečim što mozda i ne postoji. U ovom najuspješnijem Prattovom stripu ploviti će te Karipskim i Južnim morima, prikradati se uz ljude-leoparde u kolonijalnoj Africi, sakriti u blatnom rovu ratom zahvaćene Europe, spustiti Amazonom u srce juznoameričke džungle, plesati tango u Buenos Airesu,... Susreti ćete se s bićima iz mitova i legendi. Stvarno jedan od najzanimljivijih avnturistčkih stripova, pun pustolovinama uz koje je namoguće dosađivati se.

Strip info
Žanr : avantura
Mjesto radnje : Europa, Sibir, Karibi...
Vrijeme radnje : 1905. - 1935.

Corto Maltese info
Omiljeno oružje : N/A
Omiljeni uzvik : N/A
Vjerni pratitelj : N/A
Najveći neprijatelj : N/A

3.
Mnogi če se složiti da je ovoj jedan od najboljih stripova ikad. Rijetko koji obožavatelčj stripova ne voli tipa poznatog po svojo crvenoj majci sa žutim znakom. Zagor ( ustvari radi se o skraćenici od Za-gor Te-nay, što na dijalektu Anglokina znači "Duh sa sjekirom")je klasičan heroj, čovjek koji mrzi nepravdu i koji je svoj život je posvetio borbi protiv kriminalaca i zlikovaca najnižeg kova. Njegovo pravo ime je Patrick Wilding.Kao i svaki superheroj koji drži do sebe, tako i Zagor ima svog vjernog pomoćnika i suputnika u brojnim avanturama. Don Chice Felipe Cayetano Lopez y Martinez y Gonzales ili kraće Čiko je simpatični, prožrdljivi nespretni Meksikanac. Strip je u nastavcima tako da će vas to natjerati da kupujete nove brojeve, jer čete se uvijek pitati što se dalje dogodilo.

Strip info
Žanr : Western
Mjesto radnje : Darkwood, Divlji zapad
Vrijeme radnje : 1820. - 1840.

Zagor info
Omiljeno oružje : Kamena sjekira
Omiljeni uzvik : AAHHYAAKK!
Vjerni pratitelj : Don Chico Felipe Cayetano ...
Najveći neprijatelj : Hellingen

4.
I na zadnjem mijestu ali ne i manje važan ,moje netipične, top 4 ljetvice našao se strip DYLAN DOG. Dylan Dog je tzv.istražitelj noćnih mora, liječeni je alkoholičar, iza njega su i desetine slomljenih srca, no tko je zapravo Dylan Dog niti sam on ne zna jer njegova je prošlost još poprilično prekrivena velom tajne. Najslabija Dylanova točka su lijepe žene sa kojima gotovo u svakoj epizodi završi u krevetu.
Budući da se Dylan Dog bavi jedinstvenim zanimanjem u njegovom svijetu susrećemo sve vrste čudovišta (vampiri, vukodlaci, vještice, čarobnjaci, gnomi...) i ljudi bolesnog uma. Iako se u mnogim epizodama nalazi velika količina krvi, odsječenih glava i strašnih prizora morbidnih ubistava Dylanov svijet odiše velikom dozom poezije i melankolije. Ovaj strip će je napravljen da u nama stvara napetost, koja će nas tjerat da ga pročitamo do kraja u jednom dahu.Posebno ga preporučujem svima koji vole horore i misterije.

Strip info
Žanr : Horror
Mjesto radnje : London
Vrijeme radnje : Sadašnjost

Dylan Dog info
Omiljeno oružje : Pištolj
Omiljeni uzvik : Judo plesaču!
Vjerni pratitelj : Groucho Marx
Najveći neprijatelj : Doktor Xaba

To bi bil sve, baš sam se danas raspisla. Nemogu se kupat, ženski problemi, pa kratim vrijeme. Pozdrav ljudi, ne zaboravite ostaviti svoje komentare.

Nemogu riječima opisat kako mi je savršeno bilo na sinoćnjem koncertu! Hrvoje i ja smo tolko pive popili i tolko smo se naskakali da se ta piva sva u meni izmješala sa ostalim sastavom u mom želudcu pa mi je poslije bilo tolko mučno, odvratno . Uglavnom, koncert je počeo točno u 10, kako je i bilo najavljeno, što me jako začudilo jer u zagrebu nisam navikla na točnost. Čim su počeli svirku, svi su poludjeli, tukli se, zalijevali pivom, skakali i tako sve do kraja. Pokupila sam jedno barem 16 udaraca, koji su sad ostavili lijepe plavo-sivo-crno-zelene modrice, ali nema veze, to će mi biti uspone za neko vrijeme na jedno od boljih većeri koje pamtim . Snimila sam dvije snimke (možeš imat moje tijelo i filđan viška), uslikala preko 20 slika, da ovjekovječim taj doživljaj. Kao osoba koja je bila na 4 koncerta od Zabranjenog pušenja, mogu reći da mi je ovaj bio možda i najbolji. Atmosfera je bila opuštena, ali opet "divlja", publika je bila nabrijana do kraja, repertoar pjesama je bio predobar (sve sam ih znala), društvo je bilo ludo ko i ja, sve je štimalo, bez ikakvih minusa. Osim naravno sijedih koje sam dobila tog dana, brinući se da će se koncert otkazat zbog kiše. Nakon drugog pvratka grupe na binu, koncert je nažalost završio. Nekolicina nas se trudilo dozvat ih natrag,ali ovoga puta nije upalilo. Kad smo vidjeli da nema nade, Hrvoje i ja smo otišli u onaj rock kafić o kojem sam vam pričala. Tamo je bila masa ljudi, sjedili smo po stepenicama, van kafića, konobarica je donosila narudžbe. Bio je i neki Englez, konobar također, koji ne govori Hrvatski, tako da je bilo zanimljivo gledat kak se nateže s nekim likom koji je tražio bevandu, pa ga ovaj nije razumio, pa je ovaj nogama i rukama pola sata pokušavao objasnit kaj hoće i tako dalje, i tako dalje.... Moram pohvalit "raju" u Makarskoj, ima dosta rockera, punkera, metalaca, pogotovo u "Rokatanskom"(ime kafića,sinoć sam zapisala), tako da smo se nas dvoje baš dobro uklopili.

ŽELJE I POZDRAVI:
Želim se ispričat Mihaeli koju nisam nazvala za vrijeme pijesme "Pišonja i Žuga". Sorry Miha, nisam imala love na mobitelu,stvarno mi ja žao. 1000 puta sorry.
Pozdrav mom drugaru Almiru, mislili smo na tebe sinoć kad j svirala Lijepa Alma. Svi su pjevali kako ide, ali jedini smo mi znali originalno verziju pjesme, i iz sveg glasa vikali:"Lijepi Almo" .

To bi bilo sve, idem sad na beach , ovako lijepa, modra, kao da me zlastavljaju doma! Pozdrav svima, koliko vas ima (kako glupo)!

Evo mene iz makarske, sjedim na klupi pored plaže, ponijela sam laptop sa sobom. :). Moj prvi, stvarni doživljaj ljeta ove godine. More se čini tako prekrasno i plavo da gotovo zasjenjuje nebo. Sunce prži, i topi mi mozak . Hlad ne zaslužuje svoje ime jer je i tamo 35 stupnjeva. Pijem 100 litara vode dnevno, morska sol mi izjeda oči, naočale su se dokazale kao nikakva zaštita, i u kostimu je prevruće, neki ljudi viću i skaču dolje u moru jer su ima valovi smočili stvari, glupi česi/slovenci/talijani/njemci nose sa sobom na plažu mini kuhinje, pa kad odu ostave hrpu smeća, neka stara obješena baba skida se u topless, fuuuuuuuj.... ali sve u svemu super je . Uživam, noćni život je raznolik. Iako predvladavaju cajke i pop muzika, hrvoje i ja smo sinoć uspjeli naći jedan dobar rock kafić, jedini, čini mi se. Mislim da e zove rockitanski ili sl. Uglavnom super, putaju sve od laganog rocka do metala. za svačiji gušt. Zahvaljujem se dečku koji nas je uputio. I tako smo stali tamo do nekih 3-3:30, Onda smo malo prošetali, i otišli doma. Hvala bogu da imam neko društvo, neznam kaj bi sama radila. Ajde sad idem ostavit laptop u apartman, pa malo na kupanje . Budite m,i pozdravljeni, peace .

Jučer sam malo tražila neke informacije o Makarskoj. I nakon iscrpne pretrage u kojoj nisam našla ništa pametnije nego neku stranicu za turiste na kojoj pišu informacije totalno nezanimljive i nevažne za ljude mojih godina, nazvala me frendica sa dobrom vješću. Hrvoje iz razreda ljetuje u Makarskoj! Ja odmah jutros okrenula njegov broj i nakon što je zavonilo nekih pet puta pa sam ja već htjela prekinut javio se glas s druge strane slušalice. Nikad sretnija što ga čujem poviknula sam u slušalicu : "HRVOJE!" tako jako, da se čovjek prepao. Nije stigao ni halo reći, a ja sam mu već ispričale sve o mojim planovima za lijeto, kako sm na početku bila tužna jer sam mislila da neću nigdje ić,pa sam sad saznala da ipak idem u makarsku,pa sam sretna ali mi trebaju informacije,bla,bla,..... Jadan čovjek kad je napokon uspio doći do riječi, rekao je da je on on stigao tek jučer pa je cijeli dan i noć spavao jer je bio umoran od puta,sve dok ga je nisam probudila ! Bilo mi je neugodno, jer kad sam pogledala na sat skužila sam da je tek 10 sati. Prošaptala sam tiho:"Sorry..." :( i očekivala "pranje". No na Hrvoju mi se uvijek sviđalo to što se nikad ne ljuti, a to se i jutros pokazalo kao istina. Jer umjesto da se izdere na mene i pošalje me na kojekakva mjesta, on je samo odgovorio: "Ma ništa, zapravo hvala ti što si me probudila jer se još nisam stigao okupat u moru!" Pa sad vi recite da nije srce od čovjeka . Rekao mi je da će poslije plaže probat pronaći neki program za ljeto,i da će se raspitati pa će me zovnut. To je i napravio. Javio mi se prije nekih 10 min sa fenomentastičnom vješću. Ovaj ponedjeljak u Makarskoj će se održat koncert ZABRANJENOG PUŠENJA!!! Dogovorili smo se da idemo skupa, jer ni ja ni on neznamo nikog drugog tamo, a i inače smo super frendovi, u razredu često i sjedimo skupa, stalno se zezamo, često i subotama izlazimo van zajedno i tako. Evo dok ovo pišem još ne mogu vjerovat da se baš potrefilo da ja idem kad je taj koncert. Pa čini se da nekad i ja imam sreće . Ljudi budite mi pozdravljeni. Ja večeras putujem, pa nisam sigurna hoću li vam se javljati narednih 10-ak dana, moram nagovorit tatu da ponese laptop. Ako ne stojte mi dobro pa se čujemo kad se vratim.

MySpace Layouts

Danas sam se probudila nekako tužna. Sanjala sam nešto, neznam točno što, ali sigurna sam da nije bilo lijepo. Jer sam se probudila s takvim osjećajem praznine. Kao da mi je u snu netko ukrao komadić duše. Neka neprimjetna, ali bitna promjena se zbila u meni. Već par dana se osjećam malo drukčije, kao da se mijenjam, postajem ozbiljnija, mirnija, starija.... Polako se utapam u masu, postajem sve sličnija ostatku svijeta, gubim svoje ja i postajem rob monotonije koja vlada pukom. Blijedim i to mi se ne sviđa. Ne sviđa mi se nikako! Ljudi mi kažu da je to sve dio odrastanja, da se svi jednom moraju suočit s tim i da neće uvijek biti tako strašno. Ali što ako ja ne želim odrasti? Kako da zaustavim taj proces u sebi, kako da vječno ostanem nevino dijete kojemu se život još uvijek čini lijep? Zašto se moramo mijenjeti iz nečeg tako niježnog i bezbrižnog u biće puno problema i briga? Zašto mijenjati dobro za zlo? Ovaj svijet pun mržnje,gladi,rata,osuđivanja i kojekavih rasnih,nacionalističkih i vjerskih podjela na kojeg se svi žalimo, stvorili smo sami tako što smo odrasli. No nažalost, i ja sam svijesna da je to prirodni proces u čovjeku kojeg je nemoguće zaustaviti. Osim naravno kolektivnim smoubojstvima 16-godišnjaka diljem svijeta, ali to baš i nije nek riješenje ! A ništa, onda je jedino što imam poručiti svojim čitateljima da pokušaju što duže ostati 8-godišnjaci, da se ne trude odrasti prije vremena, jer kad stvarno budu, bit će im žao što su potratili djetinjstvo pokušavajući ga preskočiti. Uživajte, i ja ću probat, jedina utjeha mi je ta što ću za 2 dana ladit dupe u jadranu,jeeeej . Idem sad potražit neke informacije o makarskoj, stay cool people, see !ya

MySpace Layouts

Evo nemam vremena,žurim jako,samo sam htjela s svima koji čitaju ovaj blog,podijelit svoju sreću. Idem na moooooooorrrrrrrrrrreeeeeeeeeee!!!!!!!! U makarsku ili tamo negdje blizu. Idem za 3 dana. Super tamo još nisam nikad bila. Jeeeeeeej, aj pozzzzzzzzzzz svima, stay cool. Novi post sutra, obećavam !

Kako si mogao?

Napisao Jim Willis, 2001.




Ako imate psa - pročitajte ovu priču...
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču...
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.


Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.

Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan.

Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".


Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.


Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj.


Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo.

Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit.

Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.

Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti".


Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.







Poruka autora:

Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.

Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.



1.Moj život će vjerojatno trajati 10-15 godina.
Svako odvajanje od tebe za mene će biti bolno.
Upamti to prije nego me nabaviš.

2.Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene.

3.Iskaži mi svoje povjerenje. To je neophodno za
moju dobrobit.

4.Nemoj se dugo ljutiti na mene, i
nemoj me zatvarati za kaznu. Ti imaš svoj posao,
zabavu i prijatelje. Ja imam samo tebe.

5.Ponekad razgovaraj sa mnom.
Iako ne razumijem tvoje riječi, ja razumijem
tvoj glas.

6.Budi svjestan da bez obzira kako se
prema meni odnosiš, ja to nikada neću zaboraviti.

7.Molim te, nemoj me udarati, jer ja ne mogu uzvratiti udarac.
Ali zato mogu gristi i grebsti, a to zaista ne želim učiniti.

8.Prije nego što me prekoriš da ne želim surađivati s tobom,
da sam tvrdoglava i lijena, pitaj se ne muči li me možda nešto.
Možda ne dobivam odgovarajuću hranu, ili sam predugo
bila vani na suncu,
ili moje srce stari i postaje sve slabijim.

9.Brini se za mene kad ostarim. I ti ćeš jednoga dana ostariti.

10.Prati me na teškim putovanjima. Nikada nemoj reći,
"Ne mogu to gledati," ili "Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti.
" Bit će mi lakše ako ćeš ti biti tamo. Zapamti, ja te volim.